Početna > Grand kafa inspirativne priče > Svaka šoljica krije jednu priču > Moj prvi SFF nikad neću zaboraviti

Početna > Argeta movie snack > Vaši inspirativni movie snack-ovi > Moj prvi SFF nikad neću zaboraviti

Moj prvi SFF nikad neću zaboraviti

Moj prvi SFF nikad neću zaboraviti

– Jelena Veljača

Početna > Moj prvi SFF nikad neću zaboraviti

16.08.2019., Sarajevo, Bosna i Hercegovina - Na Festivalskom trgu kod Narodnog pozorista svecano je otvoren jubilarni 25.  Sarajevo film festival. Filmski festival otvoren je svjetskom premijerom filma "Sin". Jelena Veljaca Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Autor: Armin Durgut, PIXSELL

Poznata scenaristica i autorica Jelena Veljača živi za dobru priču. Njezin je život, kako kaže, a ne samo posao, pisanje priča. Bez toga ne bi mogla živjeti. Česta gošća Sarajevo Film Festivala najbolji je primjer kako svaki trenutak i posjet ovom gradu i festivalu može biti inspiracija za dobru priču. Treba je samo osjetiti i doživjeti. Neke intimne i posebne trenutke podijelila je s nama u svojoj inspirativnoj priči.

 I ti si imala priliku osjetiti duh Sarajevo Film Festivala. Kada i kojim povodom? 

“U više navrata, ali prvi SFF na kojem sam bila bio je poseban, jer sam prvi put javno izašla na crveni tepih u trudnoći, i to u dvadesetoj sedmici trudnoće s Lenom, nakon dugačkog perioda čuvanja trudnoće. Osjećala sam se kao da sam ponovno živa i kao da je SFF samo za nas dvije, mene i Lenu u mom trbuhu, izvadio crveni tepih. Tada sam radila intervju s brazilskom scenaristicom i redateljicom Annom Muyleartom, koja je jedan od najsnažnijih glasova ženske kinamatografije tih područja. Od tada mi je Sarajevo povezano s Lenom i majčinstvom, pa sam je i kao bebu vodila na sve sljedeće festivale: jedino sam prošle godine išla bez nje, a taj će mi SFF ostati u sjećanju po genijalnom intervjuu sa legendarnim režiserom Inarrituom.”

Osjećala sam se kao da sam ponovno živa i kao da je SFF samo za nas dvije, mene i Lenu u mom trbuhu, izvadio crveni tepih.

U vrijeme festivala koji je postao jedno od ključnih mjesta na kulturnoj mapi Evrope. Sarajevo diše i živi umjetnost, kreativnost i film. Kako si ti to doživjela?

“Sarajevo je posebno i zbog svoje priče koja ostavlja bez daha svaki put kad je se čovjek prisjeti: glamur filmskog festivala u Sarajevu, naime, ne može biti frivolan, ne može biti površan, jer si cijelo vrijeme svjestan da ljudi koji su ti ponudili svoj dom kao mjesto održavanja umjetnosti u sebi nose jednu od najvećih trauma modernog čovječanstva. Razgovor s vozačima, sobarima, konobarima, gledateljima, novinarima, urednicima, je u Sarajevu jednako važan kao i svaki film koji se prikazuje. Tako nešto naprosto nema mnogo mjesta na planeti. Svaka zabava tamo, i službena i neslužbena, nosi sa sobom mogućnost narativa koji je priča iznad priča, i svako ko jednom dođe na SFF, vrati se s njega kao obogaćena žena, ili muškarac. Taj spoj snage i ranjenosti, velikodušnosti koja prihvaća umjetnost u svojoj rani, ujedno i inspiriše sve koji se nađu u Sarajevu: osjećaš dužnost da bolje pišeš, glumiš, stvaraš, živiš.”

Izvor Instagram (1)

Izvor: Instagram

Izvor Instagram (2)

Izvor: Instagram

Kakve te emotivne uspomene vežu za SFF? Što ti je festival “dao”?

“Odgovornost da pišem istinitije tekstove, odgovornost da shvatim kako ljudska vrsta može pobijediti zlo i kako se umjetnost može izdići iznad toga. I vjeru da svako od nas u sebi nosi priču koja je vrijedna pisanja i prikazivanja. A dodatna vrijednost su naravno velika imena regionalne i svjetske kinematografije koja sam imala priliku upoznati u Sarajevu. Tamo smo, naime, svi jednaki.”

Svaka priča je jedna inspiracija. Otkrij nam kako je tebe SFF inspirirao.

“Anna Muylaert je autorica genijalnog filma „Druga majka“, koji se prikazivao na SFF-u, i koji me potakao da istražim klasnu nepravdu, te činjenicu da su prekarne radnice vjerojatno najnezaštićenija klasa na planeti. Od tada do danas mnogo pišem o tome. Također, nakon što sam pogledala Cirkus Columbia, zaklela sam se da ću raditi sa Borisom Lerom (to se i dogodilo dvije godine kasnije), a otkrila sam i mnoge druge mlade glumice i glumce iz regije za koje želim pisati.”

Kultura i raznolikost sinonimi su za SFF, a slogan #svismomiizistogfilma dokaz da umjetnost povezuje. Na koji način je tebe umjetnost oblikovala i definisala kao osobu i kao kreativca?

“Teško mi je govoriti o sebi u tom smislu, jer sam odrasla u pozorištu (ZeKaeMu) i ne poznajem život bez teatra. Sve što mi je važno – brakovi, ljubavne veze, dijete, moj posao, karijera, vezano je uz pozorište, akademiju ili televizijsku produkciju. Glumci su moje sestre i braća, a priče vrlo vjerojatno razlog zbog kojih živim. Nisam sigurna da se to da analizirati: moje dijete također odrasta u pozorištu, otac je vodi po probama, ja po setovima. Što god da postane po zanimanju, i dalje mislim da će biti bogata, velikodušna osoba kojoj od malih nogu razne priče otvaraju svjetove i spoznaju da je važno razumjeti druge i ne osuđivati.”

Dodatna vrijednost su naravno velika imena regionalne i svjetske kinematografije koja sam imala priliku upoznati u Sarajevu. Tamo smo, naime, svi jednaki.

Share
Pogledaj sve priče →
POGLEDAJ SVE INSPIRACIJE