Marija, Bijeljina
Marija, Bijeljina
Mama i ja zajedno radimo i svaki dan oko podne pijemo kafu. U to vrijeme kao po nekom nigdje zapisanom pravilu u kancelariji nastupi tišina, ni klijenti ne dolaze. Ako neki slučajno zaluta, mi taj dan imamo osjećaj kao sa kafe nismo ni pile. To je nase vrijeme, ono koje krademo od užurbanih života, oaza mira za majku i kćerku da popričaju ili samo ćute i uživaju i u mirisu i u ukusu.
