Emina, Foča

Uvijek smo imale tajni kod za samo naše neke razgovore: “Jel pristavljena?” To je bio signal da u toj šoljici kafe utopimo sve naše nemire, ono što duši svira d-mol, ali i sve naše radosti, sreće ili snove koje smo željele ostvariti. Nisam mogla zamisliti takvu kafu s nekim drugim..

A sada.. Evo već dva mjeseca kako te nema, i taj signal izgovorim, skuham kafu, i jadam ti se kako sam slomljena bez tebe, kako si odnijela sa sobom sve sretne dijelove mene, nas.

Osjetim te dok ti šoljica ostaje nepopijena pored moje.

Znam, da i ti tamo, na tom Boljem mjestu misliš na mene.

Upravu su, umrli su oni koji su zaboravljeni, a ti iako si zemljom pokrivena ostaješ moj najbolji prijatelj, vječno. Dok me ima.