Dragana, Brod

Jutarnju kafu obično pijem sa kolegicama na poslu. To je onaj dio jutra kad u žurbi izlatim iz učionice, sjedam na svoje mjesto u obližnjem kabinetu, ubacujem kockicu šećera i odahnem. Nakon užurbanog jutra, treba mi predah. Svaka od kolegica ima svoju priču vezanu za prethodni dan. Najčešće je to samo prepričavanje trenutaka iz života “običnih” ljudi. Medjutim, lakše se kroz život ide kad znaš da i drugi prolaze kroz slične situacije, dileme… Vrijeme za kafu nas povezuje, daje nam vrijeme da pružimo podršku i oslonac drugima, da shvatimo da čovjek čovjeku nije vuk. To naše druženje u većini slučajeva prekine zvuk zvona za naredni čas. Ipak, sa nekom novom pricom mi ćemo biti opet iduće jutro uz kafu.